Miletić: IDS se treba mijenjati, zato vođenje stranke prepuštam nekom novom
PULA – Predsjednik IDS-a i istarski župan Boris Miletić dao je intervju za politički dvotjednik Globus u kojem se osvrnuo na budućnost IDS-a te na brojne političke aktualnosti, kako na nacionalom, tako i na lokanom nivou. Miletić je također govorio i o skorim izborima za novo stranačko vodstvo. Više pročitajte u intervjuu u nastavku.
Je li ovo oproštajni intervju? IDS uskoro bira novog predsjednika stranke.
- Teško bih rekao oproštajni, ali u kontekstu unutarstranačkih izbornih procesa, moguće daje ovo jedan od zadnjih intervjua u svojstvu predsjednika stranke.
Kakav je osjećaj -rasterećenja i olakšanja ili gorak okus neuspjeha?
- Osam godina sam na čelu stranke i kada su mi kolege izvukle podatak da sam od postojećih parlamentarnih stranka predsjednik s najduljim stažem, onda mogu reći da smo u tih godina imali puno lijepih i dobrih trenutaka. Tu je nekoliko ciklusa parlamentarnih i lokalnih izbora, europskih izbora, ali kada gledam ove posljednje regionalne, ne mogu biti zadovoljan, niti smo unutar stranke zadovoljni. Imali smo puno veća očekivanja i zato sam kao odgovoran lider odlučio da vođenje stranke prepustim nekom novom.
Treba li se i IDS mijenjati?
- Građani su rekli da treba. IDS već trideset godina upravlja najuspješnijom regijom u Hrvatskoj i sigurno ima teret tako dugovječnog obnašanja vlasti. IDS je, s druge strane, stranka koja se stalno mijenja i prilagođava. I ovoga puta trebamo odgovoriti na nove izazove i zato smo pokrenuli unutarstranačke izbore.
Koliko je podbačaju pridonio gradonačelnik Vodnjana čije su afere pogodovanja kumu završile čak i u HTV-ovu središnjem Dnevniku?
- Završile su nekoliko puta u Dnevniku HT V-a. To je sigurno bio jedan od okidača, premda nije bio jedini problem.
Ima li IDS problem s korupcijom?
- Puno puta izrečena neistina polako uđe u uho, postane dio percepcije. To je velikim dijelom konstrukcija koja nema nikakvo uporište u stvarnosti. Odgovorno tvrdim da su velika većina naših članova odgovorni i pošteni ljudi. A unutar svojih redova treba se znati boriti protiv stvari koje ne prihvaćamo i nisu dio naše politike. To je odgovornost vodstva. Kao predsjednik stranke maksimalno sam se trudio i borio protiv takvih pojava, generalno u društvu, pa onda i unutar naših redova.
Čini se, međutim, da je HDZ ušao u Istru kao nikada do sada.
- To može biti percepcija izvana. HDZ ima dio svog biračkog tijela u Istri koje je na razini od 15 do 18 posto i oni nikada u Istri neće biti pobjednici niti će dominirati. To je jasno kao dan! A da imaju apetita prema ovim prostorima, vrlo je jasno i vidljivo.
Ipak, ova Vlada i premijer Andrej Plenković više ulažu u Istru nego ijedna vlada do sada.
- Premijer Plenković je puno umjereniji u retorici i pristupu našem području. No, osim projekata kojima je Vlada dala podršku, što sam priznao i javno istaknuo, ostaju ideološke teme i činjenica da još nema snage i hrabrosti raščistiti s onim što nam posebno smeta, a to su dijelovi naše povijesti na koje nismo ponosni. Trebali bismo poput Austrije, Italije, Njemačke to raščistiti. IDS je jedina parlamentarna stranka koja je pripremila i uputila u proceduru izmjene Kaznenog zakona koji bi omogućio da se divljanja s ustaškim simbolima napokon stave ad acta.
Nije premijer samo otvorio završni dio autoceste i najavio početak bušenja druge cijevi tunela kroz Učku. Vlada je trošarine za duhan prilagodila TDR-u, a Plenković se osobno angažirao da BAT ostane u Kanfanaru.
- To je u ingerenciji Vlade. Pogledamo li koji je doprinos BAT-a, nekadašnjeg TDR-a, državnom proračunu i hrvatskom izvozu, jasno je da bi svaki premijer dao doprinos da se djelatnost koja proizvodi i izvozi zadrži u Hrvatskoj. Često sam isticao da smo previše ovisni o turizmu, da nam je 20 posto BDP-a od turizma poprilično rizično te da proizvodne djelatnosti koje mogu opstati, a BAT to definitivno jest, treba podržati. Mi smo to podržavali s lokalne i drago mije daje prepoznato i s nacionalne razine. Svi smo se uključili da BAT ostane i nastavi proizvodnju u Istri.
Očekujete li sličan iskorak Vlade i u odnosu na brodogradnju ili je Uljanik prošla svršena priča?
- Uljanik sigurno ima šanse u određenom obliku. Više ne možemo pričati o 70im ili 80-im godinama prošlog stoljeća, pa ni 90-ima, ali ima šanse opstati. Ovdje ima stručnog kadra, na tržištu postoji potreba za brodogradilištima. Ali kada govorimo o Uljaniku, moramo govoriti i o 3. maju te Brodosplitu i država mora svoju makroekonomsku politiku prilagoditi ovoj vrsti proizvodnje. EU ne podržava brodogradnju kao što podržava automobilsku industriju. Klasična brodogradnja se davno preselila na Istok, u Kinu, Koreju, Japan i stoga bismo kao pomorska zemlja trebali iskoristiti znanje i određeni još postojeći obrazovni sustav koji podržava edukaciju kadrova potrebnih za brodogradnju kako bismo u budućnosti imali što više proizvodnje. Ali država više ne može davati jamstva bez kontrole.
Treba li priznati da bi ogroman prostor Uljanika u središtu Pule koji sada zjapi prazan i prepun je zahrđalog željeza bilo dobro prenamijeniti u nešto drugo?
- U ovom času brodogradilište sigurno ne zapošljava toliko ljudi da bi bilo opravdano zauzimanje tako velikog područja. Ali s obzirom na najave daje moguće pokrenuti proizvodnju, uz pametan ekonomski okvir dio naših brodograditelja koji su otišli u brodogradilišta u Italiji, Njemačkoj, Nizozemskoj rado bi se vratili kući. Ali je potrebna makroekonomska politika Vlade koja će biti prilagođena brodogradilištima. Nije samo Uljanik u problemu, nego su i sva druga. Nešto ne štima u strukturnoj ekonomiji, a ne samo u određenim poduzećima.
Koliko vas je koštala propast Uljanika na ovim izborima?
- Sigurno da je utjecala na preferencije birača, posebno jer je u vrijeme sloma Uljanika bio veliki medijski atak na našu politiku, a danas svatko vidi daje točno ono što smo tada govorili, da škare i platno ima Vlada, a ne lokalna samouprava. Ali u tom trenutku, kada radnici nisu na vrijeme dobili plaće i logično je da su bili ljuti, na meti smo bili mi na vlasti u Puli ili županiji, mi nedaleko od kapije Uljanika.
Puležani ne žele ni čuti za izmještanje Uljanika, no ima li smisla da se u centru grada zapaše ovakav ogroman kompleks?
- Uljanik ima površnu od 33,34 hektara zemljišta i oko 35 hektara mora koji su u hvatu pomorskog dobra brodogradilišne luke Uljanik. Nekada, kada je u Uljaniku radilo 8000 ljudi, to je imalo smisla. Ali danas ima prostora da se određena područja prenamijene za druge proizvodne svrhe - za tehnološki park, IT sektor. Smatram da nije nespojivo zadržati dio brodogradnje, ali tu razvijati i druge djelatnosti koje imaju svu infrastrukturu. Brodogradnja u Puli ima dugu tradiciju, a Puležani emotivnu vezu s njome. Brojne generacije su othranile svoje obitelji i odškolovale djecu zbog Uljanika. Osim toga, Uljanik je izgradio i mnogo društveno korisnog sadržaja u našem gradu i logično je da postoji velika emotivna veza prema tom području i tome poduzeću. Zato ne mora biti tema ili-ili, nego i-i. Ali sam protiv ideje da se na tome prostoru grade stanovi ili hoteli. Samo komplementarne djelatnosti koje će biti održive i proizvodnog karaktera. Danas imamo mnogo kreativnih industrija koje bi mogle iskoristiti postojeće hale, a brodogradnji više ne trebaju.
Izvori u Zagrebu kažu da se u HDZ-u svojedobno računalo na ruke saborskih zastupnika IDS-a ako bi Vlada imala problema s izglasavanjem proračuna. Biste li ih tu podržali?
- Ta se teza proteže niz godina iako su IDS-ovi zastupnici uvijek bili vjerodostojni sebi i svom biračkom tijelu. Nećete naći ni jednog IDS-ova zastupnika kojem bi se mogla zalijepiti etiketa žetončića. Druge parlamentarne stranke, od SDP-a, iz kojega je dosta zastupnika podržalo prošlu Vladu, do HNS-a, imaju ljude koji su pretrčali i postali žetončići. Mi imamo svoju vjerodostojnosti dosljednost. IDS nikada nije koalirao s desnicom. Ali kada govorimo o suradnji gradova i županije s ministarstvima i Vladom, o institucionalnoj suradnji, onda ne vidim mogućnost da se ne surađuje. Institucije moraju surađivati neovisno o tome tko je na vlasti.
U situaciji takve institucionalne suradnje našao se vaš nekadašnji stranački kolega Damir Kajin, koji je toliko ishvalio premijera da je i samom Plenkoviću bilo neugodno.
- Teško je ući u Kajinov način razmišljanja. Ni politički se ne razumijemo, ali sam grad Buzet prvi posjetio kao župan jer poštujem izabrane gradonačelnike i načelnike neovisno o njihovoj političkoj boji.
Kakav je stav IDS-a kao liberalno lijeve stranke prema obaveznom cijepljenju zaposlenika u zdravstvu, obrazovnom sustavu i socijali? Biste li podržali taj korak?
- Obavezno cijepljenje u zdravstvenom sustavu bili bismo spremni podržati. Cjepiva danas ima dovoljno, a građane je teško motivirati da se cijepe. Ako ne bude pomaka, za određene službe bilo bi opravdano propisati striktnije kriterije. Ono što smo proživljavali proteklih godinu dana, od opterećenja zdravstvenog sustava, ugrožavanja gospodarstva, pa i ljudskih prava, opravdava da se za određene djelatnosti postroži cijepljenje budući da nema drugog boljeg odgovora za suzbijanje pandemije. Tu mislim na zdravstvo, školstvo, socijalu, javne službe, policiju, vojsku. Ti sustavi moraju funkcionirati.
Možete li s pozicije župana procijeniti koliko će na vašem području biti provediva mjera kojom Vlada potpore poslodavcima uvjetuje brojem procijepljenosti zaposlenika?
- Jako teško. Poslodavci nemaju čvrste alate kojim bi mogli natjerati one koji to neće da prime cjepivo i smatram da nije pravedno da ih se na ovaj način kažnjava. Razumijem intenciju da svi moramo dati svoj doprinos, kako unutar javnog, tako i unutar privatnog sektora, da napravimo sve što možemo da procijepljenost bude veća. Ali uvjetovati potpore time, a ne dati im alate mislim daje pregrubo.
Nova vlast u Puli odustaje od vaših projekata, a iskače potpuno novi stav prema Muzilu. Oni tu ne žele turističke sadržaje.
- Prva stvar, kada pričamo o poluotoku Muzilu, jest da se radi o pretežito državnoj imovini i država kao vlasnik zemljišta mora odlučiti što će s njime -hoće li ona upravljati ili će ga, daj Bože, prepustiti jedinici lokalne samouprave. U zadnjih 13 godina od strane države nije bilo nikakvog pomaka. Svakog od nas boli što ovako vrijedna imovina stoji zapuštena. Stabla su počela rasti iz asfalta, postojeće građevine su toliko uništene da ih je najbolje sve porušiti. Postoji infrastruktura jer je tamo boravio veliki broj ročnika i mislim da bi se na tome području mogao realizirati javni sadržaj, gospodarski sadržaj i otvoriti radna mjesta, pa da u konačnici od Muzila imaju korist i grad Pula, ali i Republika Hrvatska kao vlasnik. Država bi trebala nešto pametnije napraviti u pitanju gospodarenja svojom imovinom, posebice u područjima gdje je bila vojna imovina koja sada zjapi prazna.
A što kažete na pristup nove vlasti u Puli, gradonačelnika Filipa Zoričića i predsjednice Vijeća iz Možemo, koji ne žele turizam?
- Ako žele od Muzila napraviti botanički park, to je u redu. Ali moramo znati kakvi će biti imovinski odnosi, te da izgradnja i održavanje takvog parka ima svoju cijenu. Današnja komunalna naknada koju priskrbi Grad Pula uspijeva rubno pokriti održavanje javnih površina, a održavanje dodatnih 180 hektara košta. Netko to mora platiti.
Kako IDS gleda na zeleno-lijevu platformu Možemo, koja je i vas u Puli porazila?
- Dobili su svoj politički prostor, uzeli su dio biračkog tijela SDP-u, koji ima svojih unutarnjih problema, no treba proći nešto vremena i vidjeti koliko su spremni nositi se s upravljačkim funkcijama gradova gdje su došli na vlast. To izvana može izgledati vrlo jednostavno, ali kada se čovjek uhvati ukoštac s dnevnim životnim problemima, vidi da to nije baš tako kako izgleda izvana. Treba proći još vremena za davanje ocjene njihova doprinosa razvoju neke sredine, kako u Zagrebu, tako i u Puli.
SDP je trenutno slab, a Možemo raste, ali je, ukupno gledajući, raspoloženje birača takvo da ljevica ima realne šanse preuzeti vlast. Kome bi se IDS priklonio?
- IDS je sudjelovao u dvije lijeve vlade. To je bila Vlada Ivice Račana i ona Zorana Milanovića. Naši politički stavovi i opredjeljenja su jasni - mi smo liberalno-lijeva stranka. Ali kada pogledate istraživanja i preferencije birača, to nije uvijek jednoznačno. Zadnji parlamentarni izbori pokazali su bitno drugačije rezultate od raspoloženja birača koje su prije njih pokazivale ankete.
Je li moguće da se s izborom novog predsjednika IDS-a promijene neki politički stavovi, te da neke stvari o kojima sada razgovaramo za godinu dana više neće vrijediti?
- Temeljne političke odrednice i vrijednosti IDS-a moraju ostati iste. Sigurno da novi predsjednik i novo vodstvo imaju pravo, a i očekivanja su od njih, da ponude novu viziju i nove programe. Uostalom, građani su nam rekli da očekuju nekakve promjene.
U kampanji se dogodila vrlo ružna situacija. Četvero novinara Glasa Istre pobunilo se protiv uređivačke politike lista smatrajući da se protežira IDS. Cijena pobune su otkazi novinarima.
- Glas Istre su novine koje imaju svoga vlasnika, uređivačku politiku i, ako me otvoreno pitate, reći ću vam daje, napravimo li analizu njihova pisanja u zadnje četiri godine, IDS bio najčešće napadan u tim novinama. Ako nam je netko u zadnje četiri godine napravio političku štetu, onda je to upravo Glas Istre. Tako je ako ćemo govoriti na temelju egzaktnih podataka, a ne paušalnih ocjena. Nadalje, ti su se novinari izravno uključili u sam izborni proces.
Kako su se uključili?
- Istupom u četvrtak popodne i press konferencijom u petak kada je slijedila izborna šutnja. Sve su strelice bile usmjerene prema IDS-u. A ne treba zanemariti daje suprug novinarke iz te grupe bio kandidat za župana na izborima. To je izravan sukob interesa, ali o tome nitko ne govori. Mogu samo zamisliti što bi se dogodilo daje bilo suprotno, daje član moje obitelji kroz Glas Istre angažirano pisao o politici i izborima na kojima sam ja kandidat.
Novinarka koju spominjete na rodiljnom je dopustu, što ju je spasilo od otkaza, a preostalo troje kolega završilo je na cesti. Osjećate li teret njihovih otkaza na duši?
- Ne znam zašto bih ja trebao osjećati veći teret od vas. S ljudske strane, naravno da mije žao svakog tko ostane bez posla. No, te novine imaju svog vlasnika, a vlasnik postavlja glavnog urednika i određuje uređivačku politiku. Njihove unutarnje odnose ne znam, niti ih mogu znati. Ono što znam jest daje Glas Istre bio izrazito kritički raspoložen prema IDS-u. To ne bi bio problem da su imali isti metar i prema drugim političkim opcijama. Glas Istre sustavno je stvarao negativnu sliku o IDS-u. Otkazi nisu teret na mojoj duši jer nemam nikakav utjecaj na to što se dogodilo i hvala Bogu da nemam.