Sponza: Na situaciju u Uljaniku mogu utjecati isključivo tri aktera - Uprava, Vlada RH i strateški partner
ZAGREB - Glavni tajnik IDS-a, ujedno i predsjednik Kluba zastupnika IDS-PGS-RI u Hrvatskom Saboru, Giovanni Sponza u intervjuu za Glas Istre osvrnuo se na aktualnu političku situaciju, a posebice na trenutno stanje pulskog brodogradilišta Uljanik. Sponza je u intervju decidirano istaknuo da se IDS ne bavi političkom trgovinom te da o Uljaniku odluke trebaju donijeti odgovorne osobe u Zagrebu i Bruxellesu.
Intervju u cijelosti pročitajte u nastavku.
IDS je pod kritikama političkih suparnika zbog Uljanika. Tvrde da i Vaša stranka snosi dio krivice za probleme brodogradilišta. Što im odgovarate?
- Da je pitanje Uljanika preozbiljna tema da bi se na njoj prikupljali politički poeni uobičajenim metodama konstruiranja i klevetanja. Oni koji plasiraju takve konstrukcije znaju da to nije istina, što su uostalom i sami priznali. To su prvoloptaške provokacije koje mogu samo naštetiti interesima Uljanika, Pule, Istre i Hrvatske. Na situaciju u Uljaniku, uz Europsku uniju, mogu utjecati isključivo tri aktera - Uprava, Vlada Republike Hrvatske i strateški partner. Od svih njih očekujemo tri stvari: da sačuvaju radna mjesta, da zadrže brodogradnju i da osiguraju uvjete da Uljanik iz svega ovog izađe kao jača i konkurentnija tvrtka.
Dok ste bili u mandatu gradonačelnika Rovinja, imali ste dosta problema s tvornicom Mirna?
- Sve to me podsjeća na situaciju s rovinjskom tvornicom Mirna od prije nekoliko godina, kada su određene grupacije neodgovornim pristupom gotovo dovele Mirnu pred zatvaranje, a radnike i kooperante bez posla. To je uvelike otežalo kompleksan proces spašavanja Mirne. Na sreću, Mirna danas ima novog ozbiljnog vlasnika koji je uložio značajna sredstva i koji uredno posluje.
Ipak, zašto je Uljanik u situaciji u kojoj je?
- Moramo osvijestiti da je osnovni problem koji je pogodio sva brodogradilišta u Europi velika svjetska gospodarska kriza iz 2008., koja nije zaobišla ni brodogradilišta u Hrvatskoj. Zbog krize je drastično pao broj narudžbi i brodovi su se prestali graditi. Nadalje, jedino Uljanik od svih hrvatskih brodogradilišta nije nikada bio saniran državnim novcem. Tu je i pristupanje Hrvatske Europskoj uniji kada je model državnih jamstava trebalo prilagoditi novim pravilima, što je dovelo do kašnjenja u osiguranju financiranja i gradnje brodova. Osim toga, rekao bih da se Uljanik nije uspio do kraja prilagoditi novim uvjetima na globalnom tržištu. Uljanik, primjerice, ne može konkurirati kineskim i južnokorejskim brodovima koji su puno jeftiniji, ali naši radnici imaju vrlo specifična znanja u gradnji brodova i to je naša prednost. Dio odgovornosti za situaciju sigurno leži i u načinu upravljanja tvrtkom, ali problemi Uljanika su prije svega kontekstualni.
Hoće li Uljanik postati istarsko-primorski Agrokor, odnosno gospodarska tragedija koja će mnoge radnike Uljanika i Trećeg maja odvesti na ulicu?
- Vjerujem da do toga neće doći. Jer, to bi imalo ozbiljne posljedice i za Pulu i za Rijeku, a time i za Istru i susjednu županiju. Ključnu ulogu u osiguranju opstanka i razvoja brodogradnje ima država, ali ne kroz uplate iz državnog proračuna, koje su kratkotrajni mehanizmi spasa. Država mora shvatiti da je brodogradnja naša strateška grana i treba osigurati mehanizme za financiranje brodova koji su naš izvozni proizvod. U razvijenim zemljama to rade razvojne banke, što bi u našem slučaju bio HBOR. Konačni cilj je omogućiti brodogradilištima da samostalno posluju. Osim toga, brodogradnja je strateška grana Europske unije i ne vjerujem da će Europska unija olako dignuti ruke od tako važnog sektora. Govorimo o opstanku jedne kompletne djelatnosti koja podrazumijeva jedinstvena tehnološka znanja i koja samo u Puli predstavlja izvor prihoda za tisuće obitelji. U Europi se to mjeri u milijunima.
Da li je država mogla i prije reagirati i pomoći Uljaniku ili je, zapravo, sve u rukama Bruxellesa i Europske komisije?
- Uljanik je godinama bio prepušten sam sebi, uz podršku lokalne samouprave koja je, iako bez ikakve mogućnosti utjecaja na poslovne odluke ili donošenja odluka, stala iza radnika. Podsjećam da je Uljanik jedini veliki škver koji 2012. godine nije ušao u program državne sanacije, nego se iz problema izvukao preko radničkog dioničarstva, dokapitalizacije te otpisivanjem potraživanja Grada Pule u iznosu od 65 milijuna, kuna čime se osigurao nastavak proizvodnje. Kao što sam rekao, država mora konačno shvatiti da je brodogradnja naša strateška grana i treba osigurati mehanizme za nesmetan rad i razvoj tog sektora.
Hoće li Danko Končar i njegova tvrtka biti uspješni investitori u Uljanik? Što mislite o diversifikaciji njegova poslovanja?
- Ne mogu znati kakav će investitor biti Danko Končar, jer niti ja, niti kolege iz grada Pule nismo sudjelovali u njegovom izboru. Oni koji su ga izabrali vjerojatno znaju zašto su to učinili. Očekujem od strateškog partnera isto kao i u slučaju rovinjske Mirne, da uloži svježi kapital u Uljanik, da zadrži i razvija brodogradnju i da sačuva radna mjesta.
Kako gledate na ocjene ministra gospodarstva Darka Horvata o Uljaniku. On se odlučno protivi nekretninskom biznisu, iako se čini da ne vidi širu sliku cijelog problema?
- Toliko smo toga čuli oko Uljanika da se nemam namjeru osvrtati na takve komentare. Mislim da sam bio jasan oko očekivanja koja imam prema i prema državi i prema Upravi i prema Kermasu - sačuvati radna mjesta, razvijati brodogradnju i ulagati u tržišnu konkurentnost Uljanika.
Predsjednik IDS-a Boris Miletić kaže da bi europarlamentarac Nino Jakovčić trebao izaći iz Nadzornog odbora tvrtke Afarak Danka Končara u Finskoj da se ne bi govorilo o mogućem sukobu interesa?
- Slažem se u potpunosti. Ne radi se samo o formi, jer sukoba interesa formalno nema. Nakon što su tijela Uljanika odabrala tvrtku Kermas za strateškog partnera, Nino treba istupiti iz Nadzornog odbora.
Jeste li u Hrvatskom saboru podržali Zakon o najmu stanova kao znak dobre volje prema HDZ-u u vezi Uljanika, ili mislite da je takav zakon jedini moguć?
- To bi značilo da pričamo o čistoj ucjeni. Ovoj Vladi zamjeram svašta, ali mislim da su dovoljno pametni da shvaćaju u kakvom se problemu radi i da im neće pasti na pamet da problem Uljanika koriste za bilo kakve političku ucjene! Osim toga, mi se sigurno nećemo dati ucjenjivati. Problem naše politike je da se baš sve gleda kroz prizmu dnevnopolitičkih prepucavanja. Da je Zakon o najmu stanova došao na red kad je naša koalicija bili na vlasti, a nije, 1 tada bi, kao i sada, glasali bi za taj zakon. Problem zaštićenih najmoprimaca traje dugi niz godina i pogađa velik broj naših sugrađana. Sad je stvoren pravni okvir kojim se ide u rješavanje višegodišnje neizvjesnost tih ljudi. Da taj zakon nije bio usvojen, plaćali bismo penale Europskoj uniji novcem naših građana. I to je jedan jedini razlog zašto smo glasali za taj zakon.
Sabor je na ljetnom odmoru, ali već se naziru teme za političku jesen. Jedna od njih je porezna reforma. Vidite li u njoj trunku decentralizacije, ili će kroz smanjenje nekih poreza ostati manje novca za jedinici lokalne samouprave? Vjerujete li u rast plaća koji se obećava?
- Teško mi je komentirati, jer čak ni mi saborski zastupnici nemamo nikakve informacije o poreznoj reformi. Jedan od problema ove Vlade je što jako loše komunicira. Nitko ne zna što se događa i kakve se mjere planiraju uvoditi. To su napravili s porezom na nekretnine, pa s mirovinskom reformom, pa sad s poreznom reformom. Ako želite uvoditi neke promjene, morate to adekvatno iskomunicirati građanima, morate im reći što to znači za njih, zašto to radite te koji je cilj tih mjera. A što se tiče decentralizacije, vrlo sam skeptičan. Do sad nisu napravili ni najmanji korak prema decentralizaciji. Nemam nikakav razlog vjerovati da će se to sada dogoditi.
Posljednji demografski podaci naoko su dobri za Istru, više ljudi je doselilo, nego odselilo. Ipak, prirodni prirast je negativan, a kritičari kažu da odlaze mladi i obrazovani, dok dolaze inozemni umirovljenici koji neće plaćati porez u Hrvatskoj?
- Činjenica je da je Istra, uz Zagreb, jedina županija u koju se doselilo znatno više ljudi, nego što se iz nje iselilo. Čuo sam neki dan u Zagrebu kako Istru zovu mala Irska. Ne bih se nimalo složio da nam odlaze mladi obrazovani ljudi, dapače, kao regija privlačimo upravo takve. I to ne samo iz Hrvatske, već iz cijelog svijeta. Uzmite samo primjer poznate IT kompanije u Vodnjanu u koju su došli raditi fantastični mladi informatičari iz cijele Europe, ali i iz Indije i Kine! Mislim da smo i u tom dijelu u velikoj prednosti pred ostatkom zemlje.