Miletić: Priča s rodnom ideologijom je dobar primjer fake newsa ili lažnih vijesti
Predsjednik IDS-a otvoreno o Istanbulskoj konvenciji
PULA - „Ako Vlada popusti ucjenama radikala i Hrvatska ne ratificira Istanbulsku konvenciju, bit će to kapitulacija Hrvatske kao moderne, progresivne europske države“, izjavio je danas predsjednik IDS-a Boris Miletić u velikom intervjuu za Glas Istre u kojem otvoreno govori o najnovijem potezu konzervativnijeg dijela vladajuće koalicije – da se o pravima žena odlučuje referendumom.
U nastavku pročitajte intervju u cijelosti.
Konzervativni Hrast međunarodni dan žena čestitao je na neobičan način, najavom raspisivanja referenduma kojim bi se tražila potpora za sprječavanje ratifikacije Istanbulske konvencije. Nije prvi put da čujemo slične ideje i stavove iz redova hrvatskih konzervativaca, zbog čega ste ovaj put odlučili burno reagirati?
Zato jer su prešli svaku granicu elementarne pristojnosti. Nisam mogao vjerovati da to netko može izgovoriti u Hrvatskoj u 21. stoljeću. I to još na Dan žena.To je necivilizirano, opasno i uvredljivo. Sva napredna društva traže načine kako iskorijeniti svaki oblik diskriminacije prema ženama, a mi, evo, na Dan žena imamo zahtjev za referendumom na kojem ćemo dodatno diskriminirati žene. Možemo mi misliti da su to nekakve marginalne opcije, ali te marginalne opcije danas imaju svoje predstavnike u ministarstvima i zastupljene su u javnom prostoru. Takva jedna „marginalna“ inicijativa je prije nekoliko godina vrlo uspješno pokrenula referendum kojim je izmijenila ustavnu definicija braka i reducirala prava manjina. Zbog toga istupe poput ovog ne smijemo podcjenjivati. Oni su vrlo opasni.
Čitava priča naravno nije prošla bez Željke Markić i njezine Udruge čije jučerašnje priopćenje kojim proziva Plenkovića. Koristi li se pitanje prava žena u ovom slučaju i za svojevrsno političko razračunavanje na desnom centru i kao sredstvo političkog pritiska unutar vladajuće koalicije?
Ne zanimaju me odnosi i političke kalkulacije Željke Markić. Ja na to gledam kao na još jednu provokaciju, odnosno populistički performans predstavnika radikalne desnice. Od Željke Markić smo u tom smislu navikli smo na sve najgore i mislim da nas više ne može iznenaditi. Problem je ako takve radikalne opcije postanu ozbiljan sugovornik strankama desnog centra. Ako Vlada popusti ucjenama radikala i Hrvatska ne ratificira Istanbulsku konvenciju, bit će to kapitulacija Hrvatske kao moderne, progresivne europske države.
Premijer je najavio slanje ratifikacije u Sabor, ali je istovremeno ministrica Murganić poručila da će se Vlada prije toga „ograditi“ od dijela konvencije? Što bi u konvenciji hrvatskoj Vladi moglo biti sporno?
Ministrice Murganić je, bojim se, prilično neupućena. Istanbulska konvencija dopušta rezervu na pet članaka i nemoguće je intervenirati u sam tekst konvencije. Dakle, nejasno je na koji će način Vlada provesti te „ograde“. Valja također istaknuti da se u konvenciji nigdje ne spominju treći spol, rodni identitet te da se konvencija ne bavi pobačajem – osim prisilnim. Nije mi jasno što može biti sporno našim vjernicima, a da nije bilo sporno vjernicima zemalja s izrazitom kršćanskom tradicijom, poput Italije, Poljske ili Španjolske koje su već odavno ratificirale konvenciju.
Javnost se plaši navodnim uvođenjem rodne ideologije, koje kažu upućeniji u Istanbulskoj konvenciji nema, premda velika većina uopće ne razumije što taj pojam označava. Zbog čega po vama taj strah od nečega za što ljudi ne znaju čime ih točno ugrožava?
Ta priča s rodnom ideologijom je dobar primjer fake newsa ili lažnih vijesti. To je jako uspješan spin ultra konzervativnih skupina. U konvenciji se nigdje ni spominje rodna ideologija! Teško se ovdje ne sjetiti jednog od načela crne nacističke propagande koje kaže da tisuću puta izgovorena laž postaje istina. To se dogodilo u ovom slučaju. Desnica i konzervativci mantraju o rodnoj ideologiji, mediji to, na žalost, nedovoljno propituju i to je postalo opće mjesto. Smatram da se protiv toga možemo boriti samo istinom. Pozivam sve da pročitaju tekst konvencije i da se sami uvjere. Konvencija je javno dostupna na internetu i to na hrvatskom jeziku.
Politiku Željke Markić nazvali ste jednom prilikom šovinističkom, no ona se prikazuje ili pokušava prikazati predstavnicom „uljuđene tihe većine“. Radi li se tu doista o većini ili agresivna manjina koristi činjenicu da je većina pasivna i smatra da se razina ljudskih prava sama po sebi podrazumijeva i da se za to ne treba posebno boriti?
Smatram da u politici stvari treba nazivati pravim imenom. Ciljevi udruge Željke Markić su isključivi, šovinistički i motivirani netolerancijom. Vjerujem i nadam se da oni ne predstavljaju način razmišljanja građana Hrvatske, a siguran sam da su vrlo daleko od vrijednosti i stavova građana Istre. Što se tiče razine ljudskih prava, Hrvatska je odličan primjer koliko su ljudska i građanska prava krhka kategorija. Prije nekoliko godina svjedočili smo ponovnoj erupciji nacionalizma i paradiranju crnih košulja. Što mislite kako su se tada osjećali pripadnici naših manjina? Osim toga, rasprava o ustaškom pozdravu i simbolima još nije završena. Drugim riječima, mi smo društvo u kojem ne postoji konsenzus političkih aktera oko pozdrava koji simbolizira sistem koji je ubio desetke tisuća ljudi samo zato što su bili drugačiji. Kako se u takvom društvu razina ljudskih prava može podrazumijevati!? Ja mislim da su naše institucije, pa i političke stranke nedovoljno glasne kad se radi o zaštiti ljudskih prava. Mislim pri tom i na oporbene stranke.
Kako mobilizirati one liberalnog svjetonazora da se aktivnije uključe i u zaštitu ljudskih prava skupine kojoj možda sami ne pripadaju? Svi reagiraju kada se dirne u njihova prava bilo socijalna, vjerska ili spolna, ali dobar dio ne uključuje se aktivno u zaštitu prava skupine kojoj ne pripadaju. Kako ojačati frontu protiv onih koji prava manjinskih skupina organizirano žele smanjivati ili ograničavati?
Frustrirajuće je što su u zaštiti građanskih i ljudskih prava mediji i civilne udruge puno glasniji nego politike. Političke institucije često su ograničene svojim partikularnim interesima i spremne su na neki način trgovati vlastitim vrijednostima. Mene to izuzetno smeta jer takvo ponašanje otvara vrata ekstremnim skupinama. Evo, Istanbulska konvencija i naš prijedlog zakona o kažnjavanju pozdrava Za dom spremni su vam dobar primjer. Neke stranke koje se deklariraju kao oporba i dalje kalkuliraju hoće li podržati te prijedloge ili kako će ih podržati. To je žalosno jer to su pitanja koja nas legitimiraju kao liberalnu demokraciju!
Zašto po vama u našem društvu u 21. stoljeću ljudi misle da imaju pravo gledati u tuđi „pjat i postelju“ i određivati kako bi neko trebao živjeti?
U Istri ta izreka - gledati u tuđi pjat i postelju - ima vrlo negativno značenje. S pravom! Nitko nema prava nekom drugom reći kako da živi. Rigidne konzervativne opcije žele upravo to – okupirati našu privatnu sferu i narediti nam kako da živimo. Jedini način da se tome odupremo je da budemo glasni, beskompromisni i dosljedni u zaštiti ljudskih i građanskih prava i sloboda!