Miletić: Nastavak kontinuiranog rasta, razvoja i napretka Istre naš je ključni cilj
PULA – Predsjednik IDS-a i gradonačelnik Pule Boris Miletić danas je u velikom intervjuu za Glas Istre govorio o svom upravljanju IDS-a, o impresivnim izbornim rezultatima u proteklom mandatu te o stanju u najvećoj političkoj stranci u Istri. Miletić se također osvrnuo na najaktualnija politička pitanja u Puli, od situacije u Uljaniku i NK Istri do nove Opće bolnice u Puli.
Intervju u cijelosti pročitajte u nastavku.
Ponovno ste izabrani za predsjednika IDS-a. Da li će se opet ponoviti povijest. Najprije je 20 godina Nino Jakovčić vodio IDS, pa će tako i Boris Miletić?
- Uvijek sam fokusiran na posao koji trenutno radim. Teško mi je reći što će biti za tri, četiri godine. Kad nešto radim, trudim se biti koncentriran i posvećen, želim dati sve od sebe. To radim i sada. Ono što je ipak znakovito, iako sam bio jedini kandidat, činjenica je da sam na tajnom glasanju dobio ogromnu podršku.
To vas je iznenadilo?
- Pa je, moram priznati. U protekle četiri godine vođenja stranke neke sam stvari mijenjao. Sigurno je da se to nije baš svima sviđalo. Ali dobiti od 246 mogućih glasova čak 242 popriličan je dokaz da su članovi stranke zadovoljni kako vodim IDS.
Ne bi li bilo bolje, barem radi dojma, da je 10,15 posto onih koji su imali pravo glasa - taj glas iskoristilo protiv vas?
- Ja sam to očekivao, ali se, eto, nije dogodilo. Znate, mi smo pokrenuli neke promjene u stranci. Dugo vremena smo na vlasti i treba biti svjestan da njeno obnašanje nosi određene rizike. Na prošlim lokalnim izborima, u svojim organizacijama inzistirao sam da se ne mogu događati situacije da u percepciji javnosti postoje indicije ili samo dojmovi o nekakvom klijentelizmu ili o tome da si netko putem stranke želi osigurati neku korist.
Ima li klijentelizma kad je IDS u pitanju? Mnogi će reći da ima.
- Ima toga, ne možemo reći da nema. Ima. No mi imamo odgovornost boriti se protiv toga.
Borite li se?
- Nitko nije imun na to. Sigurno da kontinuitet vođenja neke regije sa sobom nosi rizik pojave klijentelizma. Puno bolji je, s druge strane, kontinuitet rasta, razvoja i napretka. Gledajte, činjenica je da su se neki naši članovi pokušali ponašati klijentelistički i da smo se mi protiv njih borili. I o tome ne moramo pričati u rukavicama.
Pa skinite ih. Tko su ti?
- Znamo što se proteklih mjeseci događalo u Poreču s nekim našim članovima. Tome smo se suprotstavili. Riješili smo situaciju. Očistili. Naša je obaveza protiv toga se boriti i upravo to je jedan od razloga zašto smo na prošlim regionalnim izborima postigli značajan rast od 13 posto. Nakon toliko godina vladanja postići takav skok potvrda je da građani itekako prepoznaju što činimo.
Jeste li vi osobno i IDS doista toliko dobri ili su drugi toliko loši? Postoji jak, dominantan IDS i blaga, po mom mišljenju nedovoljno definirana i artikulirana konkurencija.
- Ne bih se baš složio. Konkurencija postoji, i to je dobro. No IDS krase dva epiteta - dosljednost i vjerodostojnost. To je naša prednost. Ljudi kad biraju IDS, znaju što dobivaju. Mi smo jedna od rijetkih parlamentarnih stranaka u Hrvatskoj koja se bori protiv nazadnjačkih vrijednosti i fašizacije društva. Građani to prepoznaju i podržavaju.
Osim HDZ-a sa Šiljegom i Klimanom te Bassanesea iz SDP-a, druge konkurencije i nemate. Živi zid se pokušava pozicionirati, a čini se da bi im karta na koju bi mogli zaigrati mogao biti i Damir Kajin. Prekjučer su, naime, Pernar i Kajin snimljeni u Motovunu kako diskretno razgovaraju. Što mislite o tome?
- IDS se nikad ne bavi drugima. To je istarski mentalitet. Bavi se sobom i onime što ti radiš, a ne drugima.
No dobro, ali morate priznati da je zanimljiva ta njihova kava. Tko zna da li se Kajin, tražeći partnere, želi vratiti u visoku politiku? Ima li šanse?
- O njemu su građani sve rekli na izborima.
Na Skupštini ste rekli da imate 7.348 članova, što je porast od 32 posto u zadnje 4 godine. Odakle takva vjera u IDS, u politiku? Možda su ljudi svjesni daje preko politike lakše napredovati, pa se zato učlanjuju?
- Danas se nije zahvalno baviti politikom jer građani gube povjerenje u političare. No mi imamo porast članova, i to mladih, zato što smo politička avangarda u Hrvatskoj. I opet ću ponoviti - mi smo politički vjerodostojni i dosljedni. Mi birače, za razliku od mnogih u politici, ne varamo. Kad se na taj način vodi politika, kad je stranka otvorena i želi se prilagođavati, onda će se dio građana i aktivno uključiti u nju i u samu politiku. Podrška koju uživamo i porast broja članova dokaz su da vodimo politiku onako kako to građani zahtijevaju.
U naredne četiri godine, koliko vam traje mandat, koji će vam biti ključni ciljevi?
- Prvo i osnovno što je nama bitno - nastavak kontinuiranog rasta, razvoja i napretka Istre. Drugo je područje jače decentralizacije Hrvatske. Država je previše, čak rigidno centralizirana. Ako želimo iskoračiti iz ovih loših trendova, što nam je nužno potrebno jer je dvije trećine javnosti uvjereno da idemo u krivom smjeru, moramo decentralizirati zemlju po načelu supsidijarnosti, tako da građani mogu puno više odlučivati kako će se prerasporediti nova dodana vrijednost koja se stvara na njihovoj razini. Treće poglavlje, važno za moj tim i mene, je obrazovanje. To je za svaku zemlju najvažnije. Mi jednostavno moramo iskoračiti u tom području. Gledajte, danas svako dijete s pet, šest godina zna upravljati računalima, mobitelima, tabletima, a s druge strane početak informatičkog obrazovanja je tek u petom razredu osnovne škole. To nije normalno. Ne možemo biti država koja će se razvijati na svom znanju ukoliko našoj djeci ne omogućimo da obrazovni sustav od njih stvori kompetentne ljude.
Ali ne može obrazovni sustav u Istri sam to rješavati, ne može se ovdje voditi neka nova obrazovna politika.
- Mi možemo utjecati onoliko koliko to zakon omogućava. Od zavičajne nastave do građanskog odgoja, sa čijim uvođenjem krećemo. No mi u Puli razvijamo i robotiku, imamo centar znanosti, imamo centar za popularizaciju tehničkih znanosti.... Može se, dodatnim inicijativama i strogo usmjerenim financijama, kanalizirati mlade da se bave tehnikom, znanošću i informatikom, što im je važno, možda i presudno u obrazovanju i njihovom pripremanju za realan svijet zapošljavanja.
Ali treba vam za provođenje takvih planova veća decentralizacija.
- Tako je. Ali isto tako kao što zakon ne onemogućava učenje stranih jezika, što Istra radi na svoj, daleko najbolji način u Hrvatskoj, tako je sigurno moguća popularizacija tehničkih i prirodnih znanosti i informatike. To je, dakle, treće poglavlje koje je važno u mom novom mandatu. Četvrto je gospodarstvo i turizam koji bilježi veliki, neupitan rast. No mi smo ipak regija u kojoj je na prvom mjestu prerađivačka industrija. Znamo što je bilo prošle godine s Cimosom u Buzetu i koliko smo se borili da spasimo to izvozno orijentirano poduzeće. Danas imamo izazov Uljanika. Sigurno je da ćemo kao lokalna samouprava učiniti sve što možemo da spasimo brodogradnju i očuvamo je u najvećoj mogućoj mjeri. Sigurno je i da odbacujemo bilo kakve špekulacije o tome da bi se brodogradnja Uljanika mogla zamijeniti nekakvim turizmom.
Znači, Uljanik po svaku cijenu mora opstati.
- Mora. Zbog Istre, Hrvatske ali i Europe. Europa je napustila ideju proizvodnje brodova. Tamo, na Dalekom istoku, sve je jeftinije. No od čega će Europa sutra živjeti ako ne od proizvodnje?
Predsjednik Uprave Uljanika Gianni Rossanda na Skupštini je priznao da Uljanik gradi previše brodova, ima previše ljudi i previše prostora. Znači, Uljanik ovakav kakav je sada, više ne može opstati. Slijede promjene i to se više ne mistificira.
- Znate, prije 50 godina u Uljaniku je radilo 12 i pol tisuća radnika. Danas je to značajno manje. Sigurno da Uprava i vlasnici Uljanika u ovom trenutku moraju razmišljati kako optimalno koristiti vlastite resurse. Činjenica je na svjetskom tržištu brodogradnje da teško možemo konkurirati istočnoazijskim zemljama, Kini i Koreji, s jednostavnim brodovima. Oni imaju državne potpore, jeftiniji čelik, puno jeftiniju radnu snagu, puno blaže radno zakonodavstvo i puno niže ekološke norme. I zato im je jako teško konkurirati. Ono što europska brodogradnja može ponuditi kao odgovor na ovo stanje je izgradnja visokosofisticiranih brodova, za što te države još nemaju know-how. Što će biti za deset godina, pitanje je. Vjerojatno će ga i oni onda steći. Cilj je, očito, da budemo korak ispred. Danas se u Europi grade kruzeri, dregeri, polagači kablova, brodovi s višom dodanom vrijednošću. Ukoliko je to put kojim hrvatska brodogradnja mora krenuti, onda ćemo si pronaći prostor na tržištu i Europa će to prepoznati. Na samoj Skupštini dioničara Uljanika otvoreno sam rekao da će Grad Pula i Županija dati Uljaniku svaki oblik podrške u cilju očuvanja brodogradnje.
Prihvaćate li mogućnost da će Uljanik vjerojatno funkcionirati s nešto manjim brojem ljudi i na manjem prostoru nego što ga sada koristi?
- Važno je da će unutar Uljanik grupe minimalan odljev radne snage biti među onima koji su zaposleni u proizvodnoj djelatnosti. To će se dogoditi najviše prirodnim odljevom i odlaskom u mirovinu. Radnici se ne moraju brinuti za svoja radna mjesta. Da će biti neophodno smanjiti određeni broj ljudi ili ih prekvalificirati, posebno one u opslužnom dijelu, to će se morati dogoditi. Uljanik mora pronaći strateškog partnera. Naša je želja da on bude iz područja brodogradnje. Uljanik mora pripremiti plan restrukturiranja koji moraju odobriti Vlada RH i EU. S tim programom doći će i pred Gradsko vijeće Pule i pred Županijsku skupštinu.
Imate li dojam da se u procesu izbora strateškog partnera favorizira Danko Končar i njegova tvrtka Kermas energija? Takvo pitanje postavio je na samoj Skupštini jedan mali dioničar.
- Činjenica je da je Kermas energija, uz Palumbo grupu iz Napulja, jedina uputila pismo namjere. Da li će doći još neka, ne znam. Volio bih da bude što više ponuda. Nikoga ne treba unaprijed favorizirati. Ponavljam - priželjkujem strateškog partnera iz područja brodogradnje.
Ne znam što će se i koliko od toga realizirati, ali moram priznati da dobro zvuči vaš stranački fokus na mlade, na ljude, kadrove, znanost, zapošljavanje, prekvalifikacije...
- Parafrazirat ću bivšeg britanskog premijera Tonyja Blaira: za rast i razvoj bitna su tri elementa - obrazovanje, obrazovanje i obrazovanje. Ne bojim se za budućnost Istre ako se budemo jače založili za kvalitetan obrazovni sustav koji će iznjedriti stručnu i kvalificiranu radnu snagu, neovisno da li za područje brodogradnje, turizma ili poljoprivrede. Mladi moraju izabrati čime će se baviti, a mi im moramo osigurati uvjete za zapošljavanje. Ovih dana sam pročitao zanimljiv članak o tome kako se jedna naša obitelj iz Danske vratila živjeti u Hrvatsku, konkretno u Pulu. Zašto baš u Pulu? Zbog kvalitete življenja i okruženja.
Da, radi se o jednom kirurgu koji se zapošljava u Općoj bolnici. Postoji, međutim, strah da će bolnica biti izgrađena, suvremena oprema kupljena, a neće tko imati raditi. Postoji li opasnost deficita kadrova? Kako stimulirati ljude da ostanu?
- Razgovarajući o kadrovima neophodnim za bolnicu, ali i Sveučilište, mislim da treba naglasiti komparativnu prednost koju imamo, a to je kvaliteta života na ovom području. Ali ne samo zbog klime, nego i zbog temeljnih vrijednosti koje IDS i Istra promoviraju. Uz to, postojeća infrastruktura nam također ide u prilog. Pula je grad čijih je 47 posto površina zeleno. Ovo je grad s puno sportskih sadržaja, omogućavamo upis sve djece u vrtiće, nema liste čekanja, gotovo sve škole su u jedno smjenskoj nastavi, nudimo građanima sufinanciranje produženog boravka. Ovo je grad koji u svakom kvartu ima dječje igralište. Sve ovo može biti motiv da se dođe raditi i živjeti u Pulu. Imamo još jedan plan - stavljanje u funkciju obiteljskog srebra koje godinama čuvamo. Radi se o području nove Verude, područja iznad Delfina. Tamo imamo, na atraktivnoj lokaciji, gradsku nekretninu koju želimo staviti u funkciju za zbrinjavanje mladih kadrova iz bolnice ili sa Sveučilišta.
Planirate gradnju stanova u kojima će po povoljnijim uvjetima živjeti kadrovi koje treba zadržati i koji su neophodni?
- To je naše zemljište. Pronaći ćemo partnera i izgraditi stanove koji ostaju trajna vrijednost. Nije nam bila ideja to zemljište rasparcelirati pa ga tek tako prodati. Ti stanovi će se ustupiti na korištenje određenim ustanovama ili institucijama koje će ih po povoljnoj cijeni, jedan euro za četvorni metar, iznajmiti onima koji su nam potrebni i koje želimo zadržati u Puli i Istri jer svojim znanjima podižu kvalitetu i standard te sudjeluju u razvoju.
Spomenuli ste igrališta i infrastrukturu u koju spada i bazen koji se gradi. Oponenti, medu kojima i poneki bivši IDS-ovac poput Marka Martinčića, tvrde da je preskup, da ste krivim ljudima povjerili da vode projekt, da je na krivom mjestu...
- Oko bazena smo uložili puno vremena. Puno smo analizirali i mislim da je ova varijanta daleko najbolja.
Priča koja vas neizostavno prati je NK Istra. Puno je toga napisano, u fokus se oko dolaska strateškog partnera stavlja Marsovo polje, a vremena je sve manje.
- Klub je definitivno u problemima. Grad je još prije predvidio da Marsovo polje bude područje sporta i rekreacije. To je namjena u prostornom planu. Zemljište, Marsovo polje, je u vlasništvu države. Na tom zemljištu, predviđeno je prostornim planom, može se graditi sportski kompleks sa smještajem i pratećim nogometnim igralištima. To bi trebalo poslužiti kao dodana vrijednost razvoju sporta. Tko god sutra želi voditi NK Istru, po tom pitanju može imati podršku i države i Grada Pule.
Dobro, ali onome tko uđe u klub ne može se unaprijed garantirati da će baš on moći preuzeti koncesiju ili pravo gradnje na Marsovom polju.
- Tako je, to se nikome ne može garantirati. To je državna imovina koja se može prodati, dati u zakup ili se može prepustiti pravo građenja tek kad se provede natječajni postupak. Složit ćete se da će netko tko je zainteresiran za ulaganje u nogometni klub vjerojatno biti najzainteresiraniji i za ulaganje u Marsovo polje i projekt koji je tamo predviđen.
Je li moguća prostorno planska prenamjena Marsovog polja, pa da to postane trgovačka zona?
- Od mene takav prijedlog sigurno neće doći. Apsolutno ne.
Kakav je status sa Slavkom Gotovcem, koji trenutno no figurira kao vrlo zainteresiran ulagač u klub?
- Ja razumijem logiku razmišljanja Slavka Gotovca, koji kaže da mu dobit kroz određeni poslovni sadržaj mora omogućiti stabilno financiranje kluba koji ne može samo ovisiti o kupoprodaji igrača ili dobroj volji sponzora. On se bavi trgovinom i nekretninama i njemu je ideja izgraditi poslovni centar. Naravno da smo mu prezentirali koje su mogućnosti ulaganja u gradu. No nitko mu ne može garantirati da će nešto dobiti ako ne bude najbolji ponuditelj.
Da li on prihvaća činjenicu da se na Marsovom polju ne može graditi trgovački centar?
- Apsolutno, jer uopće nije bila tema da se takav sadržaj tamo gradi. Grad ima svoju istočnu poslovnu zonu koja je komunalno opremljena i atraktivna. Tamo ima dovoljno zemlje za takve poslovne inicijative. Moguće je, ako se tako složimo, da u takav projekt Grad unese svoju imovinu, kao naš udio u temeljnom kapitalu, da to bude naš ulog u jedan poslovni projekt. No i danas, unatoč ovoj situaciji, klub ima svog većinskog vlasnika bez kojeg je sve ovo što mi pričamo teška teorija. Bez njegovog pristanka, sve ostalo su samo želje. Kako god, pokrenuta je procedura mogućeg stečaja, a početak ožujka je vrlo blizu.
Je li vas pogodila situacija s bivšim istaknutim članom IDS-a Markom Martinčićem, koji ne bira riječi kad vas kritizira, kao i modus operandi IDS-a?
- Gospodinu Martinčiću se želim zahvaliti za puno dobroga što je napravio za IDS, posebno u njegovim začecima. Zašto se odlučio otići ovakvim putem kakvim sada ide, teško mi je reći. Žao mi je daje nastupio kako je nastupio.
No ozbiljno vas je optužio, vas i IDS. Kaže on - uhljebništvo.
- Vrlo plastično ću vam odgovoriti. Predsjednik sam stranke i vodim Grad 12 godina. Od sedam mojih pročelnika, samo jedan je iz IDS-a.
Kad su ostalo simpatizeri!
- Većinom su to nestranački ljudi. I to je najbolji odgovor na priču o uhljebništvu. Gledajte, mi smo stranka koja ima veliku podršku u Istri. Kad bi funkcionirali na principu uhljebništva, sumnjam da bi nam podrška rasla trendom koji raste. Proveli smo puno projekata, osigurali smo rast, razvoj i napredak. To je danas IDS.