Moramo prevladati godinu, a da se sustav ne uruši

PULA - Kriza ne jenjava, a proračun se slabo puni. Pripremate li rebalans i što ćete pritom rezati, što smanjiti, a što uopće nećete dirati?

- Već u travnju svim proračunskim korisnicima smo poslali cirkularno pismo da zbog smanjenih prihoda proračuna računaju na to da će im ove godine dotacije biti manje od onoga što su navikli dobivati i onoga što je u proračunu bilo predviđeno. I to neovisno o tome što smo još početkom 2009. uveli dosta jake restrikcije po pitanju proračunske potrošnje. Mislim da je ovo vrijeme kada treba pokušati prevladati godinu na način da se sustav ne uruši, a istovremeno pokušati zadržati što više programa. Neki programi, ako im se značajno smanje proračunske dotacije, ne bi se ni mogli održati pa onda treba voditi računa da se to ne dogodi. Smatram, a takav sam naputak dao i suradnicima, da socijalna davanja ne bi trebalo umanjivati jer tu pomoć koristi najširi krug korisnika. Vodim proračunsku politiku u dijelu sufinanciranih programa na način da, ako već nešto umanjujemo, to bude tamo gdje je najmanji broj korisnika, jer će se na najmanji mogući način odraziti na cjelokupno građanstvo. Sigurno da će biti negodovanja, jer su ljudi godinama navikli na proračunsku dotaciju i prema tome planiraju svoje programe, a veliki broj udruga ima i zaposlene ljude koji iz tih dotacija primaju plaću, pa to sve skupa nije jednostavno. No, iz proračuna ne želimo financirati plaće, već programe, ali se onda postavlja pitanje tko će te programe realizirati?! Nije uvijek jednostavno, ali se pokušavamo dogovoriti i održati sustav, pogotovo sada kada je najavljena porezna reforma koja će biti veliki udarac za Grad.

Obilaznicu treba završiti

Mnogi kažu da obilaznicu ne bi trebalo nastaviti graditi, drugi smatraju da je treba dovršiti kad je već započeta. Što će biti s tim projektom?

- Moj stav je da obilaznicu treba dovršiti, iako treba sagledati koje su financijske mogućnosti u ovom trenutku. Mislim da, kada se cijela država i ekonomija nalaze u krizi, voditi politiku na način da se obustave sve investicije u javnom sektoru je loše. Smatram da treba biti suprotno, da javni sektor treba na sebe preuzeti odgovornost, imati i dozu hrabrosti i javnim radovima poticati razvoj grada i zapošljavanje. Istina je da je građevinska operativa u najvećim problemima. Imamo sreću da se kod nas gradi Istarski ipsilon, ali u našem okruženju je sve zamrlo. Upravo i investicije u koje Grad ulaže, od plinofikacije pa nadalje, rade pulske firme. Ti ljudi ovdje zarađuju svoj kruh, a sutra će svima nama biti bolje. Tu je višestruka korist! Pa i obilaznicu je radila pulska firma, ma koliko to nekima smetalo. Oni su je radili i izgradili i danas sam sretan kada čovjek uđe u Pulu koja barem tih prvih kilometar pruža sasvim drugačiji pogled.

Kada Puljani mogu očekivati nastavak izgradnje?

- Bio bih neodgovoran kada bih sada kao prorok rekao kada. Ovisi o kretanju ekonomije. I sami znamo da se ne možemo preopteretiti, jer to ne bi bilo ispravno, ali vjerujem da ćemo u ovom mandatu obilaznicu uspjeti riješiti u cijelosti. Pritom mislim na puni profil na dionici do Medulinske ulice s kružnim tokom. Nakon toga obilaznicu u punom profilu u ovom trenutku nema potrebe graditi jer nema toliko prometa. Hoćemo li ići i do Premanturske, vidjet ćemo, radimo na projektu, nije da o tome ne razmišljamo, ali je samo dionica do Medulinske neophodna za rasterećenje prometa u Puli.

Javljaju se i skeptici koji kažu da niti škola na Velom Vrhu neće biti dovršena do iduće školske godine. Dakle, hoće li biti ili ne?

- Prema dinamici izgradnje, zadnje informacije izvođača su da će ona biti napravljena na vrijeme. U kolovozu očekujemo uporabnu dozvolu i sve što je potrebno da bi u rujnu djeca mogla pohađati nastavu u novoj školi. Nemamo razloga vjerovati u suprotno.

Suglasjem do prostornih planova

Kakav je Vaš stav vezano uz izradu UPU-a Delfina, a s obzirom na činjenicu da je 1.066 žitelja tog dijela grada potpisalo peticiju kojom se protive tom planu?

- Na Delfinu je zemljište u većem dijelu u vlasništvu Grada Pule i tu vidim razvojni potencijal gdje se mogu prihodovati sredstva, između ostalog, i za obilaznicu, školu ili za bazen. Politika koju smo mi počeli provoditi podrazumijeva da se tekući prihodi troše na tekuće rashode, a ukoliko idemo u kapitalnu izgradnju, tada imovinu, poput zemljišta, možemo pretvarati u infrastrukturu i iz dugoročnih izvora financirati tu istu infrastrukturu. Nije dobro prodavati obiteljsko srebro, zemljište, i to trošiti u tekućoj potrošnji. Tu smo naviku prekinuli. Međutim, i struka će morati dobro razmotriti sve prijedloge koji su došli od građana. Današnje stanje na tom području ne priliči gradu, ono je zapušteno, pojedinci ga koriste za poljoprivredu, ali su to pojedinci, a ja želim da od tog područja koristi imaju svi građani Pule. Neću dopustiti da zbog nekoliko pojedinaca kojima će biti narušena vizura pati cijeli grad! Ovaj grad ima 67 tisuća stanovnika i treba razmišljati o svakom građaninu.

S obzirom na to da privatni investitori financiraju izradu UPU-a, od Delfina, Karšiola, Saccorgiane do Štinjana, postoji bojazan da će se podilaziti privatnom kapitalu, a da se neće voditi računa o interesima građana.

- Svaki plan donosi Gradsko vijeće. Ono ima 26 vijećnika koje su izabrali građani i vjerujem da će svaki od njih, pri glasanju, imati u vidu dobrobit građana. Sve drugo je neozbiljno i paušalno rečeno.

Znači, neće odlučivati politika. Jer, ruku na srce, od tih 26 vijećnika dio njih zasigurno ne zna za što diže ruku.

- Možemo raspravljati o politici razvoja grada ili stagnaciji. To je politika. Ali kada govorimo o prostornom planu, a pritom valja misliti i na GUP koji smo donijeli, bio je usvojen u velikom suglasju, iako je bilo i suprotstavljenih planova i opcija, pa ipak je usvojen u velikom suglasju. Tako očekujem i za sve ostale prostorne planove.

Jeste li u posljednje vrijeme razgovarali s Mihailom Sčeglovim, koji je rekao da će otići iz Pule ne nađe li mu Grad i ustupi najkasnije do svibnja neku parcelu? Je li točno da ste bili u MORH-u i lobirali da mu se dodijeli stari poligon na Premanturskoj cesti?

- Nije točno. Razgovarao sam s predsjednikom Nogometnog kluba Istra 1961 gospodinom Ščeglovom više puta, mislim da je to jedan od rijetkih primjera gdje je pojedinac odlučio uložiti vlastiti novac u sport ovoga grada i mislim da bi takvu odluku trebalo pozdraviti. Ono što se meni u tom projektu dopada je to što se profesionalni klub pokušava staviti na zdrave gospodarske osnove. Ne želi, kao dosad, kukati i tražiti novac poreznih obveznika za profesionalne sportaše, već upravo suprotno, želi napraviti održiv klub koji će vlastitim prihodima moći financirati vlastite troškove. Mislim da bismo to itekako trebali prihvatiti i bio bih sretan kada bi bilo više takvih ljudi u našem gradu. Što se tiče zemljišta, hrvatski zakoni su vrlo jasni i jednaki za sve: Grad nikome ništa ne može dodijeliti. Ukoliko ima imovinu, a Pula je ima, može je ponuditi na natječaju svakom zainteresiranom. To ću apsolutno i napraviti. Neke lokacije smo pokušali i sagledati, imamo područja namijenjenih sportu i rekreaciji koja su velika pa zašto sutra taj nogometni klub tako ne bi rješavao svoje potrebe u smislu troškova, plaćanje igrača i ostalo. Stari poligon nije bio jedna od tih lokacija jer Grad mu ga ne može dodijeliti budući da nije u našem vlasništvu, već MORH-ovom. Ideja je bila da se stadion ustupi Sčeglovu i da ga on koristi u komercijalne svrhe, da ga iznajmljuje i na taj način pokriva troškove kluba.

Je li se o tome razgovaralo?

- On je predsjednik kluba i kao pojedincu ne možemo mu dodijeliti ništa. S druge strane, i ja bih volio da se klub privatizira, da ima svog titulara, vlasnika. Profesionalni nogomet mora ležati na gospodarstvu,na poslovnim osnovama, a jedno od rješenja je privatizacija kluba, što je Zakon o sportu i predvidio. Kada se govori o stadionu, on je u vlasništvu Grada, odnosno ustanove Pula sport koja skrbi o njemu. Tko će igrati na njemu, odlučit će Grad, odnosno Pula sport. Sada ga koriste neki klubovi, sutra neki drugi, ali govoriti da ćemo ga dati nekome nije u redu. Mi smo ipak uložili puno novca u njega da bismo ga nekome davali. Doduše, eksploatacija ima prava i obveze pa tako i stadion ima svoje troškove održavanja, travnjaka, režije, ljudi... Ukoliko netko bude zainteresiran uzeti stadion u koncesiju i snositi sve troškove, a opet će se to dogoditi putem natječaja, i ukoliko Gradsko vijeće to odobri, može postojati i jedan takav model upravljanja stadionom. Međutim, tako veliki sportski objekt ne možemo dodijeliti pojedincu, niti bih ja to dozvolio.

Odnosi s javnošću

Plaćanje dijela Vaše i troškova kampanje IDS-a predmetom su anonimne kaznene prijave. Pritom se spominju usluge PR agencije Manjgura. Je li Vas policija već ispitala i ima li u tome istine?

- Za sada me policija nije ispitala, niti sam dobio kaznenu prijavu na uvid. Nije točno da je iz proračuna plaćena moja, niti kampanja IDS-a. Koju god je uslugu Grad potpisao s Manjgurom, bilo je to na temelju javnog natječaja na koji su se mogli javiti svi zainteresirani. Odabrana je najpovoljnija ponuda i sklopljen ugovor. Glede anonimne prijave, i ja sam nedavno podnio kaznenu prijavu protiv nepoznate osobe za lažno prijavljivanje. Revizija je prekontrolirala moju kampanju i nije utvrdila nikakve nepravilnosti. Neka institucije rade svoj posao.

Krajem godine u gradskoj upravi bilo je deset neraspoređenih djelatnika. Gdje su oni danas?

- Dio njih je našao novi posao, dio je još neraspoređen, odnosno dvjema osobama je prestao radni odnos, a osam osoba je još na raspolaganju. Kada im istekne rok, prestat će im radni odnos i imat će pravo na zakonom zajamčenu otpremninu.

Kako se u tu priču uklapaju nedavno podijeljene gradske brošure o investicijama u 2009. godini koje su građani pronašli u poštanskim sandučićima? Koliko je koštalo tiskanje te brošure?

- To nije novost niti u Europi niti u Hrvatskoj. To je jedan od dobrih kanala informiranja građana o tome u što su se u protekloj godini, u glavnini, sredstva uložila. Proračun ima puno stavki i programa, a često puta, iako se trudimo, ne zna se u što sve Grad ulaže, koliko udruga i ustanova pratimo, iako i nisu gradske i ne bi trebale biti naša obveza za financiranje. O tome treba informirati one koji pune taj proračun. Štampano je 28 tisuća komada po cijeni od 0,75 lipe po komadu, što je ukupno 21 tisuću kuna.

Cijena informiranja

Koliko je lani i u 2008. potrošeno za pretplatu na Istra news i Regional express. Naime, prvi je besplatan časopis, sada ugašen, a drugi je internetsko izdanje. Oporbeni vijećnici kažu da je u 2009. za Regional utrošeno 60 tisuća kuna na 13 članaka od kojih su dva objavljena u 2008.?

- Da bi javna uprava bila transparentna, mora informirati svoje građane o tome na što se troši novac poreznih obveznika. Možemo govoriti kojim kanalima komunikacije ćemo se služiti. Osobno mislim da ako želimo u EU, moramo pogledati kako se po tom pitanju ponaša Europa. Svaki projekt u sebi sadrži postotak i za informiranje. Žao mi je što se Istra news ugasio jer znam da su brojni građani rado čitali te besplatne novine. Isto tako su i ostale novine, televizija ili internet mediji putem kojih mi komuniciramo s građanima. To smo činili u ovom razdoblju i to ćemo činiti i u budućnosti jer je to jedan od postulata transparentnosti rada ove gradske uprave. To nisu plaćeni oglasi. Kada je Istra news u pitanju, sufinancirali smo izdavanje besplatnih novina za naše građane. Nismo pisali tekstove koje su oni objavljivali, već smo plaćali taj projekt izdavanja besplatnih novina za građane. Što se tiče Regional expressa, ne mislim se prepucavati s drugim političkim opcijama, ali smatram da je svaka lipa koja je uložena u informiranje građana dobro utrošena. Istra newsu je u 2009. godini isplaćeno 183.540 kuna, a Regional expressu 74.270 kuna.

Danas pišu o kokainu, a sutra će da kockam

Na portalima se nerijetko čita da koristite kokain. Nikada to niste imali potrebu komentirati/demantirati, niti ste nekoga zbog toga tužili. Je Ii Vam svejedno?

- Ja sam već rekao što mislim o tome. Čovjek na javnoj funkciji je izložen svakakvim napadima, pa i takve vrste. Vjerujem da kada bi postojali konkretni razlozi da sam nešto loše napravio, da bi bilo vidljivo da sam pogriješio u nekoj odluci ili napravio nešto mimo zakona, da bi se onda na tome zasnivao napad. Dok takvih stvari nema, onda je najjednostavnije diskreditirati osobu. Jučer je to bila priča o drogi, danas je to priča da me žena ostavila, sutra anonimna prijava da sam koristio sredstva za kampanju, preksutra će možda biti da sam kockar ili da sam sklon istom spolu. Ne znam kako je sve moguće etiketirati čovjeka. Mislim da dok čovjek radi svoj posao, može svakoga gledati u oči i imati podršku građana, što su i zadnji izbori pokazali, i tada ne treba odgovarati na ovakva pitanja. Ne služi na čast onima koji to pišu, ali mene to baš i ne dira Upravo se ovdje želim zahvaliti supruzi koja ima razumijevanja za moj posao, tolerira sve ono što taj posao nosi, a svakako i mom sinu koji je još mali, jer bez njih ovaj posao ne bih mogao raditi na način na koji ga radim.

Multimedija